Postoji pitanje koje svaki ozbiljan poslodavac u tehničkim industrijama sebi mora postaviti, prije ili kasnije: odakle dolaze kadrovi sutra?
Ne apstraktno. Konkretno, ko će za deset godina znati da podesi tolerancije, dijagnostikuje kvar hidrauličnog sistema ili vrati u pogon kompresor koji je stao u pogonu usred noći?
Upravo to pitanje odvelo nas je u Celje.
EmployVET: projekat koji traži odgovor na pitanje koje industrija već osjeća
EmployVET je međunarodni projekat koji je, u toku više od dvije godine rada, okupio privredne komore, obrazovne institucije i poslodavce iz četiri zemlje: Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
Cilj nije bio akademski. Bio je praktičan: kako uskladiti sistem strukovnog i tehničkog obrazovanja s onim što tržište rada zapravo treba. Kako premostiti jaz između škole i radnog mjesta. Kako naukovanje pretvoriti iz administrativne forme u stvarnu pripremu za zanat.
Završna konferencija projekta: „Četiri zemlje, jedna budućnost strukovnog obrazovanja strukovno obrazovanje u srcu regije”, održana je 17. septembra 2025. na Međunarodnom sajmu obrta i poduzetnosti MOS 2025 u Celju.
Celje, sajamski prostor, panel o budućnosti
Konferencija je bila smještena u samom srcu sajma — u Modnoj dvorani 2, unutar poslovne zgrade Celjskog sejma. Već sama lokacija nosila je simboliku: razgovor o strukovnom obrazovanju vodio se okružen izložbenim prostorom na kojima su stajale mašine, alati i tehnička rješenja koja te kadrove jednog dana čekaju.
Panel diskusija „Mladi, naukovanje i budućnost obrazovanja u regiji” bila je centralni moment konferencije. Za stolom su sjedili predstavnici komora iz svih četiri zemalja, predstavnici obrazovnog sistema, ali i nešto što se previše rijetko viđa na ovakvim skupovima: učenik, naučnik iz Slovenije, koji je govorio iz vlastite perspektive o tome kako je izgledalo učenje zanata uz rad.
Slobodan Stanić, izvršni direktor REMID VIS-a, sjedio je za panelistički stolom kao predstavnik poslodavca iz Crne Gore, glas praktičara koji svakodnevno vidi koliko znanje (ili njegov nedostatak) određuje kvalitet rada i sigurnost sistema.
Šta smo zaključili
Razgovor na panelu nije bio teorijski. Bila su to pitanja s kojima se suočavamo u stvarnom poslovanju:
Kako privući mlade u tehničke zanate u vremenu kada je atraktivnost zanimanja postala važniji faktor od njegove isplativosti ili stabilnosti?
Kako sistem naukovanja učiniti smislenim, ne kao obavezu prema dokumentaciji, već kao pravo partnerstvo između škole, poslodavca i učenika?
Kako uskladiti nastavne planove s tehnološkim tempom koji se mijenja brže nego što se revidiraju udžbenici?
Naša pozicija bila je jasna: poslodavci ne traže gotove majstore. Traže mlade ljude koji razumiju sistem razmišljanja. Koji znaju da posmatraju, da postavljaju pitanja, da preuzmu odgovornost za ono što rade. Sve ostalo, specifičnosti mašina, softvera, postupaka, može se naučiti u pogonu, uz iskusnog mentora.
Ali to mentorstvo mora biti institucionalno prepoznato i podržano. I tu je uloga projekata poput EmployVET-a nezamjenjiva.
Više od konferencije
Dani u Celju nisu bili samo konferencija. 18. septembra uslijedio je zajednički posjet kompaniji Pišek & HSF Logistic slovenačkom logističko-prerađivačkom preduzeću koje je primjer kako se znanje, tehnologija i organizacija mogu spojiti u funkcionalan industrijski sistem.
Vidjeti takav pogon izbliza, kako rade procesi, kako su organizovani timovi, kakva je kultura rada, uvijek je dragocjenije od deset prezentacija.
Tokom tih dana, kroz razgovore s kolegama iz regije, učvrstilo se ono što smo i ranije osjećali: nismo sami u ovim izazovima. Slovenija, Hrvatska, BiH i Crna Gora dijele isti problem, i to znači da rješenje možemo tražiti zajedno.
Zašto smo tu bili, i zašto je to važno
REMID VIS se bavi sistemima koji pokreću industriju, energetiku, infrastrukturu. Bez ljudi koji razumiju te sisteme, nema ni pouzdane usluge, ni sigurnog pogona, ni dugoročnog razvoja.
Zbog toga nam pitanje obrazovanja nije strano, ono je sastavni dio naše poslovne stvarnosti. Svaki mladi tehničar koji prođe ozbiljno naukovanje potencijalni je stub sistema koji jednog dana mora funkcionisati. A svaki sistem koji funkcioniše počiva na čovjeku koji zna šta radi.
Učestvovati u ovakvom projektu za nas nije bila formalnost. Bila je to potvrda da razumijemo da izgradnja kadra ne počinje zapošljavanjem – već mnogo ranije, u učionici i u radionici.
