Karijera

"Osnovna i srednja škola su priprema za fakultetsko obrazovanje. Pet godina fakulteta sa usmjerenim programom je priprema za cijelu profesionalnu karijeru. Kako se bližio kraj predavanjima, vježbama, konsultacijama a zatim polaganju ispita i čekanju rezultata kolokvijuma to sam sve više uviđao potrebu i osjećao želju da naučeno ponovim kroz praksu i kao posvećen i student sa dobrim navikama, empirijski potvrdim.
Na Mašinskom fakultetu se kroz posvećen rad formiraju inženjeri koji sve oko sebe posmatraju po univerzalnom modelu generičkog proizvoda i prema tome analiziraju i rešavaju probleme sa zagarantovanim uspjehom. Pošto sam završio smjer Mašinstvo, modul Proizvodni inženjering, uvažavajući cjelokupnu opštost studija ipak sam se odlučio da upravo pri kraju fakulteta iz prve ruke provedem korisno vrijeme u jedinom preduzeću koje se bavi klasičnim mašinstvom u Crnoj Gori, u Mašinskom centru Remid Vis i dalje krenem sa jakom bazom iz primarne djelatnosti koju sam izučavao.
Na početku studija sam saznao da postoji firma naslednica jedne mnogo veće iz prethodnog vijeka a to je bila upravo ova. Pratio sam dešavanja, novosti i strpljivo čekao priliku da odem u posjetu. Plan da odem samo u posjetu, na jedan dan, se pretvorio u želju da uđem u pogon i provedem vrijeme sa ljudima koji tu misle, planiraju i rade. Prema dogovoru sa gospodinom Slobodanom Stanićem, direktorom ovog preduzeća, moj radni angažman je trajao mjesec i petnaest dana prilikom čega su svi moji troškovi bili obezbijeđeni. Prvi dan u ovoj firmi je bio moj prvi susret sa realnom proizvodnjom i prvi dodir sa onim što se nekada radilo u dobro poznatom ,,Radoju Dakiću'' što samo dodatno govori o značaju i obimu znanja u ovoj djelatnosti. Realna proizvodnja, realni problemi i komunikacija u neposrednoj blizini mašina alatki – strugova, glodalica, mašina za ozubljenje, bušilica, brusilica i svih ostalih, je malo neobična za nekoga ko je tek završio fakultet ali i okrepljujuća za cjelokupno stečeno teorijsko znanje koje je do tog momenta čekalo da bude preuzeto sa cloud – a kreiranog tokom studija. Neophodno je dodati da je meni kao inženjeru mašinstva bilo jako prijatno vidjeti mašine za proizvodnju spašene rezanja i uništenja što je neminovan ishod za većinu, nekada velikih i impresivnih, pogona iz perioda SFRJ. Tim mašinama je udahnut novi život i samim tim što za njima rade jako vješti majstori, profesionalci u svojim zanatima od kojih se može naučiti mnogo. U pogonu, u tom vremenskom intervalu, sam osjetio i percipirao proces proizvodnje koji mi je pokazao sve napore nepohodne da se dođe do gotovog proizvoda. Ulaganje u inovacije i moderne tehnologije, komunikacija i međusobne konsultacije i uvažavanje stavova ljudi koji nastoje da riješe probleme su neophodni za napredak.
Posjeta pogonu je poželjna i potrebna ali boravak i rad u istom je nešto sasvim drugačije. Osjećaj za radno vrijeme i poštovanje istog, rešavanje nekog problema par dana, vođenje i praćenje naloga, skiciranje, proizvodnja i završna kontrola nameću novi poredak u inženjerskom razmišljanju gdje se sve naučeno akumulira i nadograđuje, počevši od prvog dana fakulteta. Smatram da je dragocjeno imati ovakvo iskustvo i kod sebe stvoriti sliku procesa proizvodnje i steći preciznost kako u radu tako i u komunikaciji što je važno u opštem slučaju."

Da nisam prošla pripravnički staž u Remid Vis-u, zajedno sa obukama i njihovim jedinstvenim sistemom rada, ne bih u potpunosti razumjela pravo značenje kvaliteta i odgovornosti koju nosimo prema njemu. Tokom mog boravka tamo, imala sam priliku da prođem kroz obuku zasnovanu na Toyotinoj Kati, koju je Remid Vis uspješno implementirao u svoje procese. Ova obuka me naučila da je kvalitet mnogo više od tehničke preciznosti – to je obaveza prema povjerenju koje kupac polaže u nas i naša dužnost da to povjerenje opravdamo kroz svaki korak u procesu. Svako iskustvo koje sam stekla u Remid Vis-u, od obuka, uputstava do organizacije rada i različitih OPL-ova, nemjerljivo je u poređenju sa onim što bih dobila bilo gdje drugdje. Ta iskustva su me pripremila za izazove koje sam kasnije susretala, i danas, s punim uvjerenjem mogu reći da ne bih imala ni djelić ovog znanja i sigurnosti u svom poslu da nisam prošla kroz njihovu školu i sistem rada. U Remid Vis-u sam naučila kako se pažnja prema detaljima i posvećenost kvalitetu prenose u svaki aspekt posla. Taj period mi je pomogao da izgradim čvrste temelje svoje karijere i razvijem profesionalni stav koji je neprocjenjiv. Bez tog iskustva, ne bih bila u stanju da se suočim s mnogim izazovima u budućnosti, niti bih imala dublje razumijevanje o tome šta zaista znači raditi s punom odgovornošću prema kvalitetu.